subota, 6. listopada 2007.

Karl Marx

Karl Heinrich Marx (Trier, Njemačka)
Karl Heinrich Marx bio je utjecajan njemački filizof, politički ekonomist, te revolucionar, organizator Međunarodne udruge radnika. Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću, a posebno ekonomijom.
Glavno Marxovo djelo je „Kapital“ u tri knjige, koje se bavi ekonomskom problematikom. Drugo njegovo djelo, važnije za filozofiju, su "Ekonomsko-filozofski rukopisi". Od djela koja je Marx napisao s Fridrichom Engelsom važnija su "Njemačka ideologija" i "Manifest Komunističke partije". Veći dio života Marx i Engels su blisko surađivali. Engels je uvijek priznavao Marxu vodeću ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, većinu filozofskih tekstova "marksizma" napisao je Engels, dok se Marx puno više bavio ekonomskom problematikom.
Marx prihvaća Hegelovu dijalektiku, kao metodu po kojoj se svijet i društvo razvijaju i po kojoj se jedino mogu shvatiti. Ali on odbacuje Hegelov idealizam. On kaže da kod Hegela dijalektika "dubi" na glavi i da ju je on okrenuo "na noge". (Hegelovci bi vjerojatno rekli obrnuto: da ju je Marx okrenuo "naglavačke"). Po Marxu ne određuje svijest materiju nego obrnuto, ono materijalno određuje svijest. Kod ljudi, pak, ono materijalno je proizvodnja sredstava za život. Čovjek je u prvom redu proizvođač, njegov položaj u procesu proizvodnje određuje sve ostalo. Strukturu svakog društva određuju njegovi proizvodni odnosi. Oni su materijalna baza koja određuje idejnu "nadgradnju" društva, a ta nadgradnja uključuje sve ostalo, od politike i prava do nauke, umjetnosti, morala i religije.
U svojim razmišljanjima dotiče široku lepezu pitanja, no najpoznatiji je po svojoj analizi povijesti u terminima borbe klasa, sažetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika u Komunistički manifest: "Povijest svih do sada postojećih društava je povijest borbe klasa." Njegov cilj je bio stvaranje besklasnog društva.
Godine 1871. je bio vođa Pariške komune, prve radničke države, koja je u krvi ugušena, ali je bila dragocjeno iskustvo na čijim temeljima je izvedena velika Lenjinska Ruska Revolucija 1917-e (poslije neuspjelog pokušaja 1905-e). Poslije sloma Pariške Komune Marks je prebjegao u London, gdje je i ostao sve do svoje smrti.





KOMUNISTIČKI MANIFEST:
Manifest komunističke partije, poznat i pod imenom Komunistički manifest (njemački: Das Manifest der Kommunistischen Partei), prvi put objavljen 1848., predstavlja jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Instaliran od strane Komunističkog saveza i napisan od strane osnivača teorije komunizma Karla Marxa i Fridricha Engelsa, postavio je ciljeve i program Saveza. Manifest predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma, i konačno kreiranja besklasnog društva.
Uvod počinje pozivanjem na oružje:
"Duh ne daje mira Europi - duh komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili duha: Papa i Car, Matternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode.
Gdje je oporbena stranka koja nije ocrnjena kao komunistička od strane protivnika na vlasti? Gdje je oporba koja nije pogođena žigosanim prijekorom komunizma, protivno naprednim strankama, nasuprot reakciornarnih protivnika ?"
Također se poziva na povijesnu neminovnost u krilatici „Povijest svih dosadašnjih društava je povijest klasnih borbi“.
PROGRAM:
Program opisan u manifestu je izražen kao socijalizam ili komunizam. Ova politika uključuje, između ostalog, ukidanje zemljišne svojine i pravo nasljedstva, napredne pridošle poreze, i nacionalizaciju proizvodnih dobara i prometa. Manifest također spominje i kontroverznu politiku ukidanja tradicionalne obitelji i uvođenje zajednice žena. Ova politika, koju bi ostvarila revolucionarna vlada („diktatura proleterijata“), bi prethodila bezdržavnom i besklasnom društvu koje predviđaju socijalisti. Termin „komunizam“ se također koriszi za označavanje vjerovanja i praksu komunističke stranke, imajući u vidu različitost Sovjetskog Saveza od osnova koncepcije Marxa i Engelsa.
„Kada, tijekom razvoja, klasne razlike nestanu, a sva se proizvodnja koncentrira u rukama mnogobrojnih udruženja cijelog naroda, javna moć će izgubiti svoj politički karakter. Politička moj je samo organizirana moć jedne klase koja tlači drugu. Ukoliko proletarijat izgubi bitku s buržoazijom, silom prilika, organizirat će sebe kao klasu; ako, revolucijom postane vodeća klasa, i ukine stari način proizvodnje, onda će u skladu s ovakvim uvjetima, zbrisati uvjete za postojanje klasnih suprotnosti i klasa uopće, i samim time ukinuti vlastitu klasnu nadčinjenost.“
Ovo je način prelaska sa socijalizma na komunizam koji su mnogi kritičari Manifesta isticali, ponajprije za vrijeme sovjetskog doba.
Anarhisti, liberali i konzervativci su se pitali kako jedna organizacija, kao što je revolucionarna država, može ikad odumrijeti kao što to Marx tvrdi. Oba tradicionalna razumjevanja privlačnosti političke moći i skoriji teoretičari organiziranog ponašanja navode da će skupina ili organizacija političke moći radije težiti sačuvati povlastice, nego dozvoliti ukidanje zarad države bez povlastica - čak iako su povlastice dane u ime revolucije i uspostave jednakosti. Suvremeni marksisti odgovaraju da socijalistička država uvijek mora biti demokratska, i da se odumiranje države vrši dodjelom velike moći neposredno narodu. Drukčije rečeno, socijalizam prelazi u komunizam kada predstavnička demokracija socijalizma prijeđe u demokraciju komunizma.
Manifest je prošao brojna izdanja od 1872. do 1890. Djelomično je pisan za laike, kada se obraća radnicima, a djelomično za vladajuću klasu, kada napada buržoarske čitatelje. Povijesno govoreći, osigurava osnovu razumjevanja motiva i politike komunista na početku njihova pokreta.
„Komunisti preziru tajenje svojih pogleda i ciljeva. Oni otvoreno kažu da njihov cilj može biti postignut samo snažnim uništenjem svih postojećih društvenih stanja. Neka vladajuća klasa strepi pred komunističkom revolucijom. Proleteri nemaju što izgubiti osim okova. Mogu osvojiti svijet.“ „Proleteri svih zemalja ujedinite se!“

Nema komentara: